Pojam pandemije vezan je za bolesti koje izazivaju teške posljedice na zdravlje ljudi, ponekad smrtonosne. Najznačajniji uvjeti za pandemiju ispunjeni su kada njeni uzročnici inficiraju ljude i
brzo se šire. Upravo tako ponaša se siromaštvo. Izaziva teške posljedice i brzo se širi. Kako se radi o blogu dao sam si slobodu te dvije riječi povezati u gornji naslov.
brzo se šire. Upravo tako ponaša se siromaštvo. Izaziva teške posljedice i brzo se širi. Kako se radi o blogu dao sam si slobodu te dvije riječi povezati u gornji naslov.
Danas je evidentno da se u nekim zemljama Europe siromaštvo brzo uvećava. Ugrožava pojedince, njihove obitelji i normalno gospodarsko funkcioniranje država. Vlasti koje bi trebale najviše učiniti da se taj problem riješi, ne uspijevaju. Na žalost rezultati naše vlasti također su loši.
Prve važne informacije o problemu siromaštva počinju se objavljivati početkom 19. stoljeća. Tada se počinju provoditi ankete iz kojih se moglo zaključiti kako ljudi žive i koliko ima siromašnih.
U principu povijest se nije bavila izučavanjem siromašnih. Pisalo se o moćnim ljudima i njihovim životima. Sigurno je da su ljudi najčešće živjeli na rubu siromaštva i gladi. Razdoblja boljeg života zavaravala su ljude da je siromaštvu došao kraj. Nakon razdoblja blagostanja ponovo su nastupala dugotrajna razdoblja bijede i siromaštva.
Ankete u zapadnim zemljama Europe s početka 20. stoljeća pokazale su da je 25% stanovništva živjelo u siromaštvu. Čak 15% ljudi nije imalo dovoljno novca za hranu, najam i odjeću.
Istraživanja su otkrila da su glavni uzrok siromaštva bile niske plaće. Kao glavni uzrok ekstremnog siromaštva bio je gubitak glavnog hranitelja u obitelji. Ako je on ostao bez posla, obolio ili umro obitelj je pala u bijedu. Žene su tada, ako su mogle naći posao radile za puno manju plaću nego muškarci.
Pedesetih godina prošlog stoljeća vjerovalo se u nekim Europskim zemljama da je siromaštvo pobijeđeno. Već krajem pedesetih i šezdesetih godina siromaštvo je ponovno „otkriveno“ (14% populacije). Broj ljudi u siromaštvu ponovo je porastao. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina razina siromašnih je smanjena. Broj siromašnih u Europi ponovo se udvostručio u razdoblju od 1975 do 1985. godine (20% populacije).
Od kasnih devedesetih siromaštvo je počelo padati i uskrsnulo 2008. godine (22% populacije). Neke države taj rast siromaštva uspijele su bar privremeno smanjiti . Na žalost svih nas Hrvatska to nije uspjela.
Moderna Hrvatska nalazi se na petom mjestu po siromašvu u EU (Grčka, Rumunjska, Španjolska i Bugarska). Prema podacima Eurostata u Hrvatskoj živi 1,4 milijuna siromašnih, što čini jednu trećinu stanovništva. Ovo podatke možemo smatrati istinitim. Prema našim statistikama u riziku od siromaštva su sva jednočlana kućanstva koja mjesečno raspolažu s dohotkom od 2010 kuna, odnosno kućanstva s četiri člana koja raspolažu dohotkom od 4220 kuna. Lako je zaključiti da korištenjem takvih varijabli za određivanje rizika siromaštva dobivamo potpuno iskrivljenu sliku o stanju siromaštva u državi. Na žalost sve vlasti u Hrvatskoj služe se metodama iskrivljavanja činjenica. Smatraju da će se problem riješiti sam od sebe ili će netko drugi to učiniti umjesto njih. Istina je drugačija, problem se neće sam riješiti, niti nema izgleda da nam itko pomogne.
Promatrajući brojke očima gospodarstva, Hrvatska ima jednu trećinu stanovnika manje nego što je službeno popisano. Siromašni ne troše ili što potroše ne mogu platiti. Svojim siromaštvom „ugrožavaju“ standard i radna mjesta druge dvije trećine. Pad profita poduzeća je evidentan dugi niz godina. Glavni razlog tom padu sve je slabija potražnja na domaćem tržištu.
Prema prije napisanom, ciklusi rasta gospodarstva i rasta siromaštva stalno se izmjenuju u cijeloj Europi. Trenutno je situacija takva da neke zemlje uspiješno smanjuju broj siromašnih. Ako Hrvatska u tom kratkom periodu oporavka ne pronađe rješenja i ne okrene trend rasta siromaštva u trend pada siromaštva, dočekat ćemo novi ciklus rasta siromaštva u EU u veoma lošoj poziciji.
Na naše sadašnje siromaštvo akumulirat će se novo siromaštvo izazvano neizbježnom krizom u EU.
Tada neće biti siromašna jedna trečina građana već vjerovatno dvije trećine, možda i više. Ta opaka bolest imat će za posljedicu nezaustavljiv pad dohotka. Dohodak će pasti na stupanj za kojeg se smatralo da je daleko iza nas.