Mnogi ljudi svakodnevno se klade ili kockaju. Većina to čini iz zadovoljstva i kockaju u male iznose da se zabave. Njihovo kockanje ne uzrokuje probleme i ne može se smatrati opasnim niti ovisnošću.
Prema pisanju Deutschewelle-a u Hrvatskoj je čak 50000 građana patološki ovisno o kockanju.
Ti građani, imaju ili će imati velike probleme s brutalnim posljedicama ovisnosti.
Mnogi od njih će bankrotirati, izgubiti obitelj i prijatelje, ostati bez posla, postati depresivni. Neki će zapeti u kriminalu ili počiniti samoubojstvo.
Navedeni razlozi trebali bi biti dovoljno jak argument za svakog ovisnika da prestane kockati ili se kladiti, odmah. To je jedini način da se šteta minimizira. Tko ima sklonost da postane ovisan o kocki veoma lako može prijeći nevidljivu crtu i u kratkom roku od svog života i života svoje obitelji napraviti horor. Kako se radi o bolesti kod koje se ne vide simptomi na prvi pogled razarajući efekti mogu biti nepopravljivi.
Ovisnost o kocki ne zanima da li ste mlad ili star, bogat ili siromašan, obrazovan ili neobrazovan, inteligentan ili neintelegentan, žena ili muškarac. Ovisnost uništava živote pojedinaca, obitelji i stvara društvene probleme. Tko ne potraži pomoć i ne zaustavi tu bolest suočava se s propašću.
Jedna grupa ovisnika sebe zavarava da je to samo igra, da igraju za zadovoljstvo. Također postoji i druga grupa koji sebe smatraju profesionalnim kockarima ili kladioničarima i uvjeravaju sebe i druge da mogu živjeti od toga. Oba načina razmišljanja su samozavaravanje i vode u kaos.
Ovisnost o kocki po mnogo čemu je drugačija od drugih ovisnosti. Ovisnik o kocki i kada prestane kockati može se suočavati s posljedicama kockanja dugi niz godina vraćajući kockarske dugove.
Zastrašujući je podatak da građani godišnje uplaćuju u kladionice više od 4 milijarde kuna, što iznosi više od 1000 kuna po građaninu na godišnjem nivou. Kladionica i razno raznih igraonica ima više nego škola i knjižara zajedno. Hrvatska Lutrija svakodnevno na glavnom državnom mediju HRT-u poziva igrače da igraju i osvoje jackpot. Na lokalnim televizijama
barem jedan sat dnevno neki mladići daju „sigurne“ parove na koje treba uložiti novac.
S druge strane o opasnoj i destruktivnoj bolesti patološkoj ovisnosti od kockanja ne govori se na glavnim medijima kao što je HRT gotovo nikada.
Najčešće osobe koje zaglave u patološku ovisnost o kocki prolaze nekoliko faza.
Sve započinje povremenim klađenjem ili kockanjem. Igrač „srećom“ dobije veći dobitak: deset, dvadeset ili čak sto tisuća kuna. Igrač misli da je upravo on taj koji zna kako pobijediti kockarnicu ili kladionicu. Počinje se hvaliti pred drugima kako se može živjeti od kocke jer on ima dobitan sistem .
Ulozi postanu veći i igra se češće. Ali sreća kao sreća – dođe i ode, a matematika
počinje raditi svoje. U kocki i klađenju uvijek daje prednost organizatoru igre. Njihova matematika je jednostavna – što dulje i češće igrate vjerovatnost da izgubite raste. Gubici se počinju nizati i brzo nadmaše dobitke.
Prema pisanju Deutschewelle-a u Hrvatskoj je čak 50000 građana patološki ovisno o kockanju.
Ti građani, imaju ili će imati velike probleme s brutalnim posljedicama ovisnosti.
Mnogi od njih će bankrotirati, izgubiti obitelj i prijatelje, ostati bez posla, postati depresivni. Neki će zapeti u kriminalu ili počiniti samoubojstvo.
Navedeni razlozi trebali bi biti dovoljno jak argument za svakog ovisnika da prestane kockati ili se kladiti, odmah. To je jedini način da se šteta minimizira. Tko ima sklonost da postane ovisan o kocki veoma lako može prijeći nevidljivu crtu i u kratkom roku od svog života i života svoje obitelji napraviti horor. Kako se radi o bolesti kod koje se ne vide simptomi na prvi pogled razarajući efekti mogu biti nepopravljivi.
Ovisnost o kocki ne zanima da li ste mlad ili star, bogat ili siromašan, obrazovan ili neobrazovan, inteligentan ili neintelegentan, žena ili muškarac. Ovisnost uništava živote pojedinaca, obitelji i stvara društvene probleme. Tko ne potraži pomoć i ne zaustavi tu bolest suočava se s propašću.
Jedna grupa ovisnika sebe zavarava da je to samo igra, da igraju za zadovoljstvo. Također postoji i druga grupa koji sebe smatraju profesionalnim kockarima ili kladioničarima i uvjeravaju sebe i druge da mogu živjeti od toga. Oba načina razmišljanja su samozavaravanje i vode u kaos.
Ovisnost o kocki po mnogo čemu je drugačija od drugih ovisnosti. Ovisnik o kocki i kada prestane kockati može se suočavati s posljedicama kockanja dugi niz godina vraćajući kockarske dugove.
Zastrašujući je podatak da građani godišnje uplaćuju u kladionice više od 4 milijarde kuna, što iznosi više od 1000 kuna po građaninu na godišnjem nivou. Kladionica i razno raznih igraonica ima više nego škola i knjižara zajedno. Hrvatska Lutrija svakodnevno na glavnom državnom mediju HRT-u poziva igrače da igraju i osvoje jackpot. Na lokalnim televizijama
barem jedan sat dnevno neki mladići daju „sigurne“ parove na koje treba uložiti novac. S druge strane o opasnoj i destruktivnoj bolesti patološkoj ovisnosti od kockanja ne govori se na glavnim medijima kao što je HRT gotovo nikada.
Najčešće osobe koje zaglave u patološku ovisnost o kocki prolaze nekoliko faza.
Sve započinje povremenim klađenjem ili kockanjem. Igrač „srećom“ dobije veći dobitak: deset, dvadeset ili čak sto tisuća kuna. Igrač misli da je upravo on taj koji zna kako pobijediti kockarnicu ili kladionicu. Počinje se hvaliti pred drugima kako se može živjeti od kocke jer on ima dobitan sistem .
Ulozi postanu veći i igra se češće. Ali sreća kao sreća – dođe i ode, a matematika
počinje raditi svoje. U kocki i klađenju uvijek daje prednost organizatoru igre. Njihova matematika je jednostavna – što dulje i češće igrate vjerovatnost da izgubite raste. Gubici se počinju nizati i brzo nadmaše dobitke.
Iza toga započinje faza laganje obitelji i prijatelja. Ne spominju se gubici ali se hvali povremenim dobicima.
Pozajmljuje se novac od prijatelja, s uvjeravanjem da je sistem igre dobitan i da će im uložen novac biti višestruko vraćen.
Stalno se razmišlja o igri i sve više vremena provodi kladeći ili kockajući. Pokušava se izvući iz nastalih problema. Postoji pouka: „Nije ga majka grdila što je kockao već što se vadio“. Obitelj se zanemaruje i ima sve manje novca budući isti završava u kockarnici.
Kada se konačno otkrije da su gubici puno veći od gubitaka i novac drugih ne može vratiti bez obzira da li se radi o prijateljima, bankama, osoba postaje nerzovzna i povlači u sebe. Kontakt s obitelji postaje sve lošiji ili ga više nema. Od društvenog statusa i ugleda ne ostaje ništa. Postoji opasnost da osoba zbog dugova dospije u svijet kriminala. Cijeli horor može završiti samoubojstvom.
Za sve patološke kockare karakteristično je da dobro lažu, prije svega sebe a onda i druge.
Ako je netko u vašoj blizini ovisnik o kocki ili klađenju a vi smatrate da mu trebate pomoći morate biti veoma oprezni . Kockarski ovisnici sami moraju prihvatiti činjenicu da će sve izgubiti ako ne potraže stručnu pomoć. Ne treba ih osuđivati, da se ne povuku u sebe i izbjegavaju vas unatoč želje da im pomognete.
Pozajmljuje se novac od prijatelja, s uvjeravanjem da je sistem igre dobitan i da će im uložen novac biti višestruko vraćen.
Stalno se razmišlja o igri i sve više vremena provodi kladeći ili kockajući. Pokušava se izvući iz nastalih problema. Postoji pouka: „Nije ga majka grdila što je kockao već što se vadio“. Obitelj se zanemaruje i ima sve manje novca budući isti završava u kockarnici.
Kada se konačno otkrije da su gubici puno veći od gubitaka i novac drugih ne može vratiti bez obzira da li se radi o prijateljima, bankama, osoba postaje nerzovzna i povlači u sebe. Kontakt s obitelji postaje sve lošiji ili ga više nema. Od društvenog statusa i ugleda ne ostaje ništa. Postoji opasnost da osoba zbog dugova dospije u svijet kriminala. Cijeli horor može završiti samoubojstvom.
Za sve patološke kockare karakteristično je da dobro lažu, prije svega sebe a onda i druge.
Ako je netko u vašoj blizini ovisnik o kocki ili klađenju a vi smatrate da mu trebate pomoći morate biti veoma oprezni . Kockarski ovisnici sami moraju prihvatiti činjenicu da će sve izgubiti ako ne potraže stručnu pomoć. Ne treba ih osuđivati, da se ne povuku u sebe i izbjegavaju vas unatoč želje da im pomognete.