Uglavnom sve veze započinju zaljubljenošću. Govori se o ljubavi na prvi pogled.
Većina osoba brak sklapa kada je mlada i pretjerano oduševljena. Nema tu puno razmišljanja. Ta kemija zaljubljenosti kratko traje. Većinom su mlade osobe nezrele i ne poznaju dovoljno sebe a kako da poznaju partnera s kojim žele ući u brak. Stupanje u brak ne donosi se kao dobro promišljena odluka, već se cijelom procesu sklapanja braka pristupa kao bajci sa sigurnim Happy Endom.
Vjenčanju mladog para prisustvuju roditelji, rođaci i najbolji prijatelji. Sve izgleda savršeno. Na žalost vjenčanje traje kratko, životna realnost je sasvim drugačija.
Matematika kaže da smo s rođenjem umrli. Ako istu načelo primijenimo na brak, kao zaključak se nameće: ako izaberemo pogrešnu osobu, gotovo je prije nego što je počelo. Jedan od glavnih razloga mnogih sklopljenih a neuspjelih brakova je naš odgoj. Završiti školu, zaposliti se i zasnovati obitelj. Roditelji nas tako odgajaju. Malo tko odgaja djecu i govori da je bolje „dobra solaža“ nego „loše hodanje“. Jednostavno u toj mladenačkoj dobi osobe prihvaćaju brak kao logičan slijed u životu. Način razmišljanja da čovjek može biti sretan ako živi sam, a veoma nesretan ako živi u lošem braku nije dio našeg shvaćanja života.
Žene nisu tako podređene u ekonomskom smislu da ne mogu živjeti bez sredstava supruga. Činjenica je da danas mnogi muškarci žive na „leđima“ uspješnih supruga. U današnja vremena brak teško može opstati bez zajedništva, podupiranja, poštovanja, iskrenosti i razumijevanja -za opstanak modernog braka treba više ljubavi nego ikada prije.
Uz ekonomsku stabilnost kao jedan ali ne presudan uvjet kvalitetnog braka potrebna je komunikacija, zajednički stavovi oko važnih pitanja, bliskost, iskrenost, poštovanje i razumijevanje. Na žalost danas mnogi ljudi žive u braku u kojem nema ništa od navedenog. Partneri u krizi loše komuniciraju a još manje dobro slušaju. Vjerovatno da se u životu najvažniji razgovori ne vode na poslu već između dva supružnika. Ako je ta komunikacija loša ili je nema problemi se ne mogu riješiti.
Veoma je teško živjeti s partnerom s kojim se ne možemo dogovoriti oko bitnih odluka. Pokušaji kojim se želi promijeniti stav jednog od partnera uglavnom ne donosi rezultate. Moguće je eventualno promijeniti sebe a ne stav druge osobe. Da li se isplati boriti za brak u kojem nema komunikacije, ne može se oko ničega dogovoriti, partneri nisu bliski, iskreni jedan prema drugome i ne poštuju se međusobno?
Kako sam razveden dugi niz godina smatram da prije nego se odlučite na razvod trebate uložiti sav svoj trud da spasite brak. Pokušajte se maksimalno prilagoditi partneru, ali ako uložite sav trud i brak ostane mučenje ne oklijevajte – razvod je prava odluka. Razvod ne može spriječiti ljude da i dalje brinu o dobrobiti djece, a možda im odnos može biti normalniji nego u braku. Ne treba se zamarati okolinom i njihovim mišljenjem oko razvoda. Ako se svakodnevno svađate , ne možete oko ničega zauzeti zajednički stav, varate jedan drugoga, ne poštujete se, tada je bolje da svatko nastavi svojim putem.
Dogovor oko djece je jedina važna stvar.Djeca moraju imati oba roditelja ako je to ikako moguće. D.Radović je napisao „Ponekad se razvode muž i žena, a ponekad nečiji mama i tata“, uvijek to trebaju imati na umu osobe koje se razvode.
Ako na provedene godine u braku razmišljate s gorčinom to sigurno ne doprinosi kvaliteti vašeg budućeg života. Pokušajte se sjećati lijepih trenutaka kojih je sigurno bilo i te uspomene nosite sa sobom.
Većina osoba brak sklapa kada je mlada i pretjerano oduševljena. Nema tu puno razmišljanja. Ta kemija zaljubljenosti kratko traje. Većinom su mlade osobe nezrele i ne poznaju dovoljno sebe a kako da poznaju partnera s kojim žele ući u brak. Stupanje u brak ne donosi se kao dobro promišljena odluka, već se cijelom procesu sklapanja braka pristupa kao bajci sa sigurnim Happy Endom.
Vjenčanju mladog para prisustvuju roditelji, rođaci i najbolji prijatelji. Sve izgleda savršeno. Na žalost vjenčanje traje kratko, životna realnost je sasvim drugačija.
Matematika kaže da smo s rođenjem umrli. Ako istu načelo primijenimo na brak, kao zaključak se nameće: ako izaberemo pogrešnu osobu, gotovo je prije nego što je počelo. Jedan od glavnih razloga mnogih sklopljenih a neuspjelih brakova je naš odgoj. Završiti školu, zaposliti se i zasnovati obitelj. Roditelji nas tako odgajaju. Malo tko odgaja djecu i govori da je bolje „dobra solaža“ nego „loše hodanje“. Jednostavno u toj mladenačkoj dobi osobe prihvaćaju brak kao logičan slijed u životu. Način razmišljanja da čovjek može biti sretan ako živi sam, a veoma nesretan ako živi u lošem braku nije dio našeg shvaćanja života.
Brak jučer i danas
Kroz povijest brak je zamišljen kao ekonomska zajednica radi odgajanja djece i naravno za očuvanje stečenog bogatstva nasljeđivanjem. Danas su okolnosti nešto drugačije. Povijesni razlozi za postajanje i opstanak braka više nisu dovoljni.Žene nisu tako podređene u ekonomskom smislu da ne mogu živjeti bez sredstava supruga. Činjenica je da danas mnogi muškarci žive na „leđima“ uspješnih supruga. U današnja vremena brak teško može opstati bez zajedništva, podupiranja, poštovanja, iskrenosti i razumijevanja -za opstanak modernog braka treba više ljubavi nego ikada prije.
Razvod konačna odluka
Problemi kao fizičko nasilje u braku, kocka, droga i slično nisu tema ovog bloga. Gdje postoji fizičko nasilje nema se o čemu razmišljati. Razvod mora biti konačna odluka. Osobe koje si dozvoljavaju trpjeti fizičko nasilje ne samo da ponižavaju sebe već i svoju djecu. Posljedice na djecu ostaju za cijeli život. Ne može postojati takva ekonomska ovisnost gdje se smije dozvoliti fizičko zlostavljanje. To ne vrijedi nikakvog novca.Uz ekonomsku stabilnost kao jedan ali ne presudan uvjet kvalitetnog braka potrebna je komunikacija, zajednički stavovi oko važnih pitanja, bliskost, iskrenost, poštovanje i razumijevanje. Na žalost danas mnogi ljudi žive u braku u kojem nema ništa od navedenog. Partneri u krizi loše komuniciraju a još manje dobro slušaju. Vjerovatno da se u životu najvažniji razgovori ne vode na poslu već između dva supružnika. Ako je ta komunikacija loša ili je nema problemi se ne mogu riješiti.
Veoma je teško živjeti s partnerom s kojim se ne možemo dogovoriti oko bitnih odluka. Pokušaji kojim se želi promijeniti stav jednog od partnera uglavnom ne donosi rezultate. Moguće je eventualno promijeniti sebe a ne stav druge osobe. Da li se isplati boriti za brak u kojem nema komunikacije, ne može se oko ničega dogovoriti, partneri nisu bliski, iskreni jedan prema drugome i ne poštuju se međusobno?
Kako sam razveden dugi niz godina smatram da prije nego se odlučite na razvod trebate uložiti sav svoj trud da spasite brak. Pokušajte se maksimalno prilagoditi partneru, ali ako uložite sav trud i brak ostane mučenje ne oklijevajte – razvod je prava odluka. Razvod ne može spriječiti ljude da i dalje brinu o dobrobiti djece, a možda im odnos može biti normalniji nego u braku. Ne treba se zamarati okolinom i njihovim mišljenjem oko razvoda. Ako se svakodnevno svađate , ne možete oko ničega zauzeti zajednički stav, varate jedan drugoga, ne poštujete se, tada je bolje da svatko nastavi svojim putem.
Dogovor oko djece je jedina važna stvar.Djeca moraju imati oba roditelja ako je to ikako moguće. D.Radović je napisao „Ponekad se razvode muž i žena, a ponekad nečiji mama i tata“, uvijek to trebaju imati na umu osobe koje se razvode.
Dan poslije
Razvod nije kraj svijeta. Život ide dalje. Naravno nitko ne može nastaviti život nakon 10, 15 ili 20 godina braka kao da se ništa nije dogodilo. Početna točka „novog“ života nije ista kao prije braka.Ako na provedene godine u braku razmišljate s gorčinom to sigurno ne doprinosi kvaliteti vašeg budućeg života. Pokušajte se sjećati lijepih trenutaka kojih je sigurno bilo i te uspomene nosite sa sobom.